Postaje mi sve zanimljivije koliko se malo znalo o metforminu iako ga se jako dugo koristi kao lijek prvog izbora u tretmanu dijabetesa tipa 2. Nije tajna da se nije znalo kako točno metformin funkcionira. Bilo je poznato da smanjuje količinu šećera koji proizvodi jetra te da povećava osjetljivost stanica na inzulin, ali znanstvenici nisu baš bili sigurni kako. Nitko ozbiljan nije širio skepsu jer je metformin pokazivao odlične statistike kao terapija za dijabetes tipa 2.

U jednom trenutku metformin se čak počelo tretirati kao da je eliksir mladosti jer je jedno istraživanje pokazalo kako pacijenti na metforminu imaju duže doživljenje nego ‘zdravi’ dio populacije. Taj istraživački zaključak bio je vrlo zavodljiv. Bio sam šest godina na inzulinu i metforminu. Vjerovao sam kako je metformin fantastičan lijek koji vam ‘hrani’ stanice koje se inače ne bi nahranile. Prvih godina na metforminu vidio sam značajna poboljšanja na svom tijelu. Tek u zadnje vrijeme naletio sam na autore i istraživanja koji su me upozorili kako metformin možda ima i neke druge posljedice osim onih nuspojava na koje vas upozoravaju u svim uputstvima koje dobijete u svakom pakiranju metformina. Tako sam tek 2019. iz knjiga doznao kako sam sam sebi zaboravio postaviti logično pitanje: Ako metformin zapravo stanicu prevari i nekako joj kaže da je ‘gladna’ pa stoga stanica reagira na inzulin i primi šećer iz krvi, hoće li ‘nahraniti’ samo stanice koje su gladne ili i one kojima dodatno hranjenje ne treba?

Suvremena istraživanja govore kako zamašćenost stanica u skeletnim mišićima, jetri i gušterači, između ostalog, uzrokuje disfunkcionalnost mitohondrija, što je jedan od ključnih problema dijabetesa tipa 2. Ako pak ‘hranjenje’ stanica koje ne treba nahraniti diže zamašćenost tkiva, onda dugoročni  učinak metformina postaje upitan. Pa ipak, za masovnu upotrebu i dalja statistički nema boljeg lijeka te nema potrebe da ljudi prekidaju svoje terapije.

Učinkovitost metformina u kontroli glikemije i relativno niska cijena ukazuju na prihvatljivu ekonomičnost lijeka.

No, ima jedna nova informacija koja me upozorila da metformin treba puno pažljivije promišljati. Pročitajte članak objavljen u stručnom časopisu Aging Cell o tome kako metformin poništava pozitivne učinke vježbanja.

Istraživači Oklahoma Medical Research Foundationa  pokušali su provjeriti može li doista metformin postati eliksir mladosti, što je indiciralo jedno starije istraživanje. Nagovorili su pedeset i troje ljudi sa sjedilačkim načinom života da počnu vježbati i koriste metformin. Ispostavilo se da je placebo grupa koja je samo vježbala, i nije koristila metformin, imala puno više koristi od aerobnog fitnessa nego grupa koja je trenirala i pila metformin. Razlog me poprilično iznenadio: stanice mišićnog tkiva kod starijih ljudi koji su trenirali bez metformina razvile su puno veći broj novih mitohondrija, dijelova stanica koji služe za pretvaranje šećera i masti u energiju. Zaključak istraživača bio je kako zbog nepoznatog razloga metformin zaustavlja prirodne procese koje inače u tijelu pokreće vježbanje. Te procese možemo nazvati obnovom tijela. Pojednostavljeno, kad vježbate, tijelo se oslobađa stanica koje su zaustavile diobu te su na neki način niti ‘žive’ niti mrtve. Ne sudjeluju u obnovi vašeg tijela nego su svojevrsni teret. Ako povećate broj mladih, zdravih stanica tako što ćete vježbanjem ubiti one stare, onda treningom redovito pokrećete proces pomlađivanja vaših tkiva. Ako metformin blokira pomlađivanje tkiva tj. stanica u tkivu kao posljedicu vježbanja, onda od vježbanja nemate naročite koristi, osim potrošnje energije koje dugoročno uvijek vodi smanjivanu razine glukoze u krivi. No, u tom slučaju vježbanjem prvenstveno rješavate simptom, tj. šećer u krvi, a ne probleme u vašim tkivima; gušterači, jetri i skeletnim mišićima.

Moram priznati kako me istraživanje koje je pronašlo 25-postotnu razliku u mitohondrijalnoj respiraciji onih koji nisu koristili metformin u odnosu na one koji su ga koristili, poprilično zabrinulo. Naime, otkako sam dobio dijabetes, redovito treniran i 100 posto sam siguran da me vježbanje održava zdravijim nego što bi bio bez njega.

Morate shvatiti da je i grupa na metforminu u istraživanju koje sam spomenuo bila puno bolje uz trening nego uz sjedilački način života, ali je grupa koja nije koristila metformin bila 25 posto bolje kad je u pitanju zdravlje mitohondrija. Velika razlika. Vježbati se u svakom slučaju isplati. Baš kao što bi bilo glupo i neodgovorno samo tako prekinuti s terapijom metforminom, vjerojatno najekonomičnijim lijekom u tretmanu dijabetesa tipa 2.

Istraživanje s iznenađujućim rezultatima možete pronaći slejdećem linku https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30548390 a zove se “Metformin inhibits mitochondrial adaptations to aerobic exercise training in older adults” i objavljeno je u časopisu Aging Cell 2018. godine.

Bilo kako bilo, ako su upravu istraživači iz Oklahome, meni je metformin možda ukrao pozitivan učinak stotine sati vježbanja u šest godina. No, s druge strane s obzirom na svoj lifestyle, pogotovo prehranu, i nisam imao nekog drugog izbora osim kombinacije visoke količine inzulina i nekog lijeka. Preporučili su mi metformin. Ne mogu znati je li to bio najbolji izbor. Možda jest, možda nije. Treba se pomiriti da svaki lijek ima neke nuspojave. Za metformin se nije znalo da možda ne ide dobro uz trening. Možda uz metformin trebate trenirati puno više da bi postigli jednako kao da ga ne koristite. To ne možemo tvrditi sa sigurnošću, ali možda bi moglo biti i tako.