Brojni su znanstveni dokazi koji upućuju na to da crijevna mikrobiota može imati ulogu u patogenezi dijabetesa. S druge strane, uzimanje probiotika (najčešće iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium) kod dijabetesa tipa 2 istraživano je u više kliničkih studija, a objavljena metaanaliza 13 studija pokazala je kako primjena probiotika ima koristi za te bolesnike. Promjene u raznolikosti crijevne mikrobiote mogle bi biti odgovorne za povećan rizik od kroničnih nezaraznih bolesti poput astme, pretilosti, dijabetesa i upalnih bolesti crijeva.

Još je otac medicine, Hipokrat, izjavio da “sve bolesti započinju u crijevima“ i ne znajući kolika se mikrobna bioraznolikost krije u crijevu čovjeka i koliko su složene interakcije između mikrobiote koja je danas prepoznata kao zasebni “virtualni organ“ našega tijela. Održanje homeostaze mikrobiote prepoznato je kao bitan čimbenik u održanju zdravlja i prevenci­ji bolesti.
Znanstvena i medicinska zajednica odmakla se od razmatranja mikrobiote is­ključivo kroz utjecaj na bolesti probavnog sustava te se danas afirmira uloga mikrobiote u patogenezi različitih metaboličkih poremećaja, nastanku debljine i zloćudnih bolesti, ali i kod poremećaja mentalnog zdravlja.
Dobro je poznata uloga mikrobiote u nastanku kra­tko­lančanih masnih kiselina, a novije spoznaje potvrđuju ulogu endotoksina lipopolisaharida kao pokretača sustavnog upalnog odgovora.
Tijekom godina razvijane su broj­ne strategije za manipulaciju crijevnom mikrobiotom, od primjene antibiotika do probiotika i prebiotika. Fekalna transplantacija kliničko je priznanje uloge mikrobiote u održanju zdravlja.
Brojni su znanstveni dokazi koji upućuju na to da crijevna mikrobiota može imati ulogu u patogenezi dijabetesa. Više je studija pokazalo kako kod bolesnika s dijabetesom postoji umjeren stupanj neravnoteže crijevne flore, međutim još nisu rasvijetljeni svi mehanizmi putem kojih mikrobiota dolazi u interakciju s metabolizmom. Energetski metabolizam, upala, propusnost crijeva i imunosni sustav smatraju se ključnim mehanizmima koji reguliraju razvoj dijabetesa.
Nadalje, neuravnotežena prehrana promovira povećanje koncentracije lipopolisaharida (LPS) u plazmi, što je u korelaciji s povećanom crijevnom propusnosti i upalnim odgovorom koji pogoduje razvoju inzulinske rezistencije i dijabetesa. S druge strane, urođeni imunosni sustav povezan je s dijabetesom putem T-limfocita i TLR-5 (toll-like receptora-5) u crijevnoj mukozi, što je također poveznica s upalnim odgovorom, inzulinskom osjetljivošću i homeostazom glukoze.
Povezanost dijabetesa tipa 1 i mikrobiote slabije je rasvijetljena u odnosu na dijabetes tipa 2, međutim poznato je da kod bolesnika s dijabetesom tipa 1 dolazi do poremećaja tzv. uskih sveza (tight junctions) i smanjene ekspre­sije zonulina – proteina koji je bitan u regulaciji crijevne propusnosti.
Nadalje, antige­ni iz hrane ili patogeni u situaciji crijevne propusnosti prodiru u cirkulaciju i potiču upalni odgovor i imunosne odgovore, što može voditi oštećenju beta-stanica gu­š­te­ra­če.
Posebno intrigiraju studije koje se tiču sastava majčine mikrobiote te ranih intervencija u mikrobiotu djeteta i rizika od razvoja debljine i dijabetesa kod djece. Naime, pretilost trudnica povezana je s povećanim rizikom komplikacija i neželjenih ishoda za majku i di­jete. Pretile trudnice imaju povećan rizik od hipertenzije u trudnoći, preeklampsije i gestacijskog dijabetesa. Indeks tjelesne mase djeteta i rizik od pretilosti u odrasloj dobi povezani su s gestacijskim prirastom na tjelesnoj masi majke. Tijekom posljednjih nekoliko godina sve je više interesa za međuovisnost sastava mikrobiote i pretilosti, a nekoliko studija pokazalo je kako primjena probiotika može povoljno utjecati na metabolički profil majke kao i poboljšanu kontrolu serumskog inzulina, smanjenje rizika gestacijskog dijabetesa te smanjenje rizika od preeklampsije (hipertenzija i proteini u urinu). Također, objavljene su intervencijske studije i me­taanalize koje pokazuju poboljšanu kontrolu glikemije kod trudnica s gestacijskim dijabetesom koje su koristile probiotike tijekom nekoliko tjedana.
Intervencija probioticima kod dijabetesa tipa 2 istraživana je u više kliničkih studija, a objavljena metaanaliza 13 studija pokazala je kako primjena probiotika ima korist za te bolesnike. Učinak je ovisan o vrsti i dozi probiotika, a promatrani parametri bili su koncentracija glu­koze u krvi i HbA1C. Još jedan parametar koji bi mogao biti od interesa je serumski malondialdehid koji je mjeren u nekim studijama.

Ovaj tekst orginalno je objavljen u magazinu Doktor u kući.