Zid s kojim će se okrutno sudariti klasična uravnotežena prehrana sa smanjenim kalorijskim unosom, čak i ako je kombinirana s puno treninga, jest način na koji funkcionira jetra šećeraša.

Ako imate dijabetes tipa 2 u pravilu imate masnu jetru. Ako imate dijabetes tipa 2 jetra vam već ne funkcionira onako kako bi trebala. A imat ćete sigurno i zamašćenu gušteraču. Rijetko koji šećeraš nema istodobno zamašćenu i jetru i gušteraču.

Dijabetičar sam s tipom 2 koji se kroz 15 godina više puta trudio odmastiti jetru tzv. uravnoteženim dijeama, ali to nisam uspio niti uz jako puno teninga i nisku razinu kalorijskog unosa. Evo kratke rekonstrukcije što se vjerojatno dešavalo s mojom jetrom u prvim dijabetičkim godinama kad sam živio doslovno asketski:

Povišena razina inzulina, između ostalog, signalizira jetri da prevelike količine šećera počne pretvarati u masti. Jetra koristi glukozu tempom kojim može pratiti njezino pretvaranje u masti. Kad je opskrba glukozom brža i viša od sposobnosti jetre da ju pretvori u mast, dolazi do rasta razine glukoze u krvi, a jetra i dalje odgovara na poticaj inzulina pa nastavlja pretvarati ugljikohidrate u mast. To je prvi zloćudni zatvoreni krug dijabetesa. Manji problem je razvijanje otpornosti stanica u mišićnom tkivu na inzulin. Mišići se prvi zasite previše šećera te stanice u njima postanu rezistentne, ali to što se mišići brane od toksičnosti previše inzulina, problem je koji ćete najlakše riješiti dijetom. S jetrom je puno teže. Ako unosite relativno umjerene količine ugljikohidrata i izbjegavate slatkiše, samo zbog toga što ste tip 2 opet ćete ugljikohidrata unositi sasvim dovoljno da  povišena razina inzulina održava jetru previše masnom. Višu razinu inzulina imate zbog rezistencije stanica na inzulin, a dodatno je povećavate medikamentima koji potiču lučenje inzulina. Barem je tako, uvjeren sam, bilo u mojem slučaju. Jetra se nije naročito oporavila od dijagnoze sljedećih 15-ak godina iako sam u prvih nekoliko godina jeo vrlo malo i vježabao kao da trebam na Olimpijadu.

U krajnjoj liniji, čak i ako neće biti dodatnog zamašćivanja jetre zbog skromnog kalorijskog unosa hrane, ugljikohidrata će u staromodnoj uravnoteženoj prehrani biti uvijek sasvim dovoljno da spriječi nužni proces odmašćivanja jetre koji može preokrenuti tijek dijabetesa tipa 2.

Kako čak i normalni unos proteina u uravnoteženoj prehrani omogućuje pod određenim uvjetima poticanje jetre da pretvara proteine u šećere, posljedica je vrlo jednostavna: opet raste razina šećera u krvi.

To što su mi liječnici u početnoj fazi dijabetesa 2 predložili da koristim glimperide koji je povisio razinu inzulina u mojoj krvi na dnevnoj je razini snižavao glukozu u mojoj krvi, ali je iz mjeseca u mjesec povećavao rezistenciju stanica u mišićju i najvažnijim organima na inzulin jer ih je uporno hranio šećerima’. Uz to rasla je zamšćenost mišića, jetre i gušterače. Zatvoreni krugovi dijabetisa su jačali. Glimperide je tetirao simptom (glukozu u krvi), a dugoročno je pogoršavao moj dijabetes. Moj neprijatelj postajao je moćniji, a ja slabiji.

Osim toga, tada sam potpuno zanemarivao to što voćni šećer, fruktozu, ne može primiti niti jedna druga stanica u tijelu nego one u jetri. Fruktoza ulazi u jetru i kod šećeraša je dodatno zamašćuje jer se samo nadograđuje na procese u jetri šećeraša koji su već postali disfunkcionalni. Fruktoza čini jetri isto ono što čini alkohol koji se ipak 20 posto apsorbira u mozgu, a 80 posto može završiti jedino u jetri. Stoga neki od autora današnjice, koji znaju puno o liječenju dijabetesa, fruktozu nazivaju i fruktoholom.

Fruktoza je u prevelikim količinama čak i toksična, baš kao što je i alkohol. Uostalom, sve ostale tvari koje unosimo u organizam u ekstremnim količinama također imaju granicu toksičnosti. Za sve imamo gornju granicu tolerancije.

Ozbiljna je bila greška što sam po savjetu liječnika praktično jeo pomalo cijeli dan te nisam davao priliku jetri da se očisti na bilo koji način.

Prirodno je biti gladan. Prirodno je postiti. Takvi smo stvoreni kroz evoluciju. Nije prirodno jesti samo s malim pauzama između obroka. Danas su među metodama za preokret dijabetesa sve popularnija programirana 12-satna, 16-satna, 24-satna ili čak 36-satna gladovanja pod medicinskim nadzorom. Gladovanjima ispraznite stanice od glikagena odnosno masti, a stanice koje odumru zamjene nove i zdrave. Svi koji su na medikamentima ne bi sami smjeli samostalno primjenjivati gladovanje kao metodu liječenja, a onima starijima i bolesnijima to bih savjetova jedino u uvjetima punog medicinskog nadzora u nekoj od specijaliziranih institucija. No, kod ove relativno nove prakse ostaje otvoren niz pitanja. Znanstvena istraživanja koja su ih pratila nisu bila dovoljno velika niti su mogla izvesti čiste zaključke.  U knjigama u kojima pišu o ciljanom gladovanju možete primijetiti relativno visoke tromjesečne (HbA1c) glikemije kod ljudi koji su gladovali 3 dana u tjednu, a u danima u kojima su jeli ograničili su se na vrlo male količine ugljikohidrata te umjerene količine proteina. Šećere su isključili. Priče tih ljudi prezentiraju se kao životne uspješnice. Možda. Njima se mozak u nedostatku šećera odnosno šećera iz ugljikohidrata hranio ketonima, a preokretom se prikazivala HbA1c glikemija oko 6,0 ili tek nešto niža. Sasvim prozaično pitanje: što ste postigli ako niste jeli  tri dana u tjednu, preostala četiri dana ste minimalizirali ugljikohidrate, a niste se baš najeli niti mesa, a imate HbA1c 5,8? Priča izgleda funkcionira jer se ljudi skidaju s lijekova, ali pitanje je odnos uloženog i dobivenog mjeren kroz kvalitetu života. Uz to, znanost nije pratila nikoga tko je godinama bio u stanju ketoze. No, to je rizik koji sam i osobno spreman preuzeti nakon što sam usvojio keto režim prehrane. Za gladovanja, pokazalo se, nisam spreman. Balkanac. Može kulen bez kruha, ali ne želi biti gladan. Osim toga, kad sam ženi i mami spomenuo da se dijabetes liječi gladovanjem napravile su takve izraze lica da sam svoje eksperimentalno programirano gladovanje provodio tako što sam se iskrao iz kuće bez doručka te se pojavio doma navečer gladan kao pas i pomalo utvarajući da sam izdržao dan kao drevni lovac-skupljač. Nisam primijetio niti naročite probleme niti koristi. Tijekom gladovanja glukoza u krvi bila mi je viša ili jednaka kao kad bih jeo. Prekinuo sam s tim eksperimentima jer volim redovito jesti.