Iako vjerujem kako se u zaustavljanju komplikacija dijabetesa tipa 2 najviše može napraviti pametnom prehranom i treningom te poštivanjem još nekoliko jednostavnih životnih pravila, potpuno je jasno da su lijekovi nezaobilazni dio života velikog broja osoba oboljelih od šećerne bolesti, pa ću im posvetiti dužnu pažnju. Pri ovome nikada nećemo koristiti imena lijekova koji se koriste u prodaji. Cilj, nipošto, nije promocija, nego informiranje, s notom kritike. Krenimo od SGLT-2 inhibitora. Zašto? Jer su najnoviji.

Koji su argumenti za i protiv te nove generacije lijekova za bolju kontrolu glikemije (razine šećera u krvi)? Pojednostavljeno rečeno to je lijek koji za razliku od većine drugih ne pokušava višak šećera u krvi na neki način ‘ugurati’ u stanice u tijelu ili spriječiti naše tijelo u produkciji šećera u krvi kad nam on ne treba. SGLT-2 inhibitori izbacuju višak glukoze iz tijela, po tome su drugačiji. Uz to, postoje čvrsti dokazi kako su dobri u sprečavanju infarkta i drugih slučajeva smrti od krvožilnih ekscesa. Izgleda kako donose zdravstvene koristi bubrezima. Kao i svi lijekovi, donose ozbiljne rizike.

SGLT-2 – ‘kamioni’ za glukozu

Većina lijekova prije pojave SGLT-2 inhibitora radila je tako da je pokušavala ili premjestiti glukozu iz krvi negdje u naše tijelo (skeletne mišiće, stanice gušterače i jetre) ili je pak dijelom usporavala produkciju šećera u jetri. SGLT-2 inhibitori zapravo omogućuju da se jedan mali dio glukoze iz naše krvi propusti kroz bubrege te ju se izluči kroz mokraću. Veliki dio nutrijenata iz krvi ulazi u male filtere u bubrezima te se kroz molekularne procese reapsorbiraju natrag u krv. Evolucija nas je učinila štedljivim bićima. Zašto bi mokrili nešto što je hranjivo? Međutim, protein SGLT-2 kriv je za to da u organizmu dijabetičara zadržava višak glukoze. On je neka vrsta ‘kamiona’ koji vraća glukozu u krvotok iz bubrega. Lijekovi nove generacije su pak poput policijske patrole na cesti koja zaustavlja ‘kamion’ SGLT-2, natovaren s glukozom, koji se pokušava vratiti iz bubrega u krvi. Umjesto toga SGLT-2 ‘policija’ propušta glukozu kroz bubrege, te glukoza kroz mokraću izlazi iz tijela dijabetičara.

To je dobro jer se smanjuje šansa za dodatno hranjenje odnosno zamašćivanje stanica ionako preopterećenih glukozom, pogotovo onih koje su postale rezistentne na inzulin, pa reagiraju još samo na lijekove.

Nije to čarobni štapić. Utjecaj na glikemije inhibitora SGLT-2 zapravo je skroman  u odnosnu na druge lijekove, što je na neki način dobro jer su male šanse da završite u hipoglikemiji ako jednom dnevno popijete SGLT-2 inhibitor. Treba naglasiti: zanimljivo je kako postoji lijek koji će se pobrinuti za izbacivanje malo dijela glukoze iz krvi kroz mokraću te neće dodatno teretiti naše stanice skeletnih mišića, gušterače i jetre.

Postoje ozbiljni problemi sa SGLT-2 inhibitorima. Neobično puno šećera u mokraći funkcionira kao poprilično dobro gnojivo. To gnojivo hrana je za bakterije. Strašno je ako vam bakterije napadnu tkivo urinarnog trakta. Te infekcije nisu nipošto bezazlene. Ako je vjerovati kliničkim istraživanjima, udio ljudi koji su koristili SGLT-2 inhibitore i završili s bakterijskom infekcijom vrlo je mali te su navodno uspješno tretirane. Najčešće je do infekcije dolazilo relativno brzo nakon početka korištenja SGLT-2 inhibotora.

Opasnost ketoacidoze

Uz to, SGLT-2 inhibitori uspjeli su prouzročiti vrlo rijetke slučajeve jako opasne ketoacidoze kod ljudi, što je posebno zanimljivo, koji su navodno imali pristojnu kontrolu glikemije. Nema preciznog odgovora što je točno uzrokovalo tu vrlo opasnu ketoacidozu. No, ako ste osoba s dijabetesom koja izbjegava slatko te je smanjila unos ugljikohidrata, a bubrezi zbog SGLT-2 inhibitora propuštaju više šećera nego što bi trebali, ketoacidoza zvuči kao logična posljedica. Više se možete educirati o ovom riziku SGLT-2 inhibitora u istraživanju „SGLT2 inhibition and ketoacidosis – should we be concerned?“

Moram priznati da su meni osobno impresivne performanse SGLT-2 inhibitora koje nemaju veze s kontrolom razine šećera u krvi. Ispostavilo se da kod dijabetičara ali i nedijabetičke populacije pojedini SGLT-2 inhibitori u vrlo velikom postotku umanjuju šansu za infarkt ili smrt koja je posljedica teških krvožilnih bolesti.

Postoji veći broj istraživanja koji o tome svjedoči. DAPA-HF jedno je od njih. Testirali su jedan SGLT-2 inhibitor kao lijek te je ispalo kako je za velikih 26 posto smanjio uzrok smrti vezan uz krvožilni sustav i zatajenje srca. Jako puno. Lijekovi originalno namijenjeni dijabetičarima stoga će se početi primjenjivati i kod nedijabetičke populacije s krvožilnim i srčanim problemima.

Brojna su istraživanja koja su došla do sličnih zaključaka na velikom broju ispitanika – od 4 do više od 20 tisuća praćenih ispitanika. Neki su se fokusirali prvenstveno na dijabetičare, drugi pak na ljude s već povećanim kardiovaskularnim rizicima, treći na one s već postojećim ozbiljnim srčanim i kardiovaskularnim bolesnicima… U tim istraživanjima dolazili su redom do zaključka kako se uz SGLT-2 inhibitore vrlo značajno smanjuje rizik smrti od infarkta ili drugog krvožilnog ekscesa. Ta istraživanja fokusirala su se i na različite vrste SGLT-2 inhibitora. Npr „Empagliflozin Cardiovascular Outcome Event Trial in Type 2 Diabetes Mellitus Patients“, „Canagliflozin Cardiovascular Assessment Study“, ili pak „Dapagliflozin Effect on Cardiovascular Events‐Thrombolysis in Myocardial Infarction“.

 Jedno od istraživanja koje svakako treba preporučiti na temu SGLT-s2 inhibitora možete naći na ovom linku https://esc365.escardio.org/Congress/ESC-CONGRESS-2019/Multi-dimensional-glucagon-like-peptide-1-receptor-agonists-Positioning-the/195547-examining-the-link-type-2-diabetes-and-cardiovascular-disease#video

Valja napomenuti kako je to istraživanje ustvrdilo kako ljekovitost SGLT-2 inhibitora kad su u pitanju srčane odnosno krvožilne bolesti nije povezana samo s golom činjenicom snižavanja razine glukoze u krvi, nego su procesi koje pokreću sofisticiraniji.

Ne stimuliraju gušteraču

Uz to sve su čvršći zaključci prema kojima SGLT-2 inhibitori štite i zdravlje bubrega. O tome u zasebnom članku.

SGLT-2 neće vam poticati beta stanice gušterače na dodatnu proizvodnju inzulina te tako (dugoročno gledano) na povećanje inzulinske rezistencije, ili na povećanje neosjetljivosti stanica na inzulin kojima ne treba dodatna glukoza jer su već dovoljno dobro „nahranjene“. To je vrlo bitno, jer su to mehanizmi kojima se dijabetes tipa 2 pogoršava.

Odgovora na doista dugoročne učinke SGLT-2 inhibitora još nema jer se ipak radi o novim lijekovima. Upravo stiže jedno veliko istraživanje na 8000 ispitanika koje je trajalo duže od šest godina. Rezultati se iščekuju s nestrpljenjem, a bit će prezentirani na velikoj  konferenciji Američke asocijacije dijabetičara. No, vrlo je vjerojatno da uz SGLT-2 značajno smanjujete šanse za razvoj smrtnonosnih plakova u vašim žilama.

Tzv. doplate na SGLT-2 inhibitore u hrvatskom su zdravstvenom sustavu više nego na uobičajene lijekove koji se uzimaju oralnim putem.