Krajem prošle godine sijevnulo je još jedno istraživanje koje razbija i dalje prevladavajuću dogmu kako je za osobe oboljele od dijabetesa tipa 2 dobro da jedu 5 do 6 obroka dnevno. Istraživanje koje je vođeno na Univerzitetu u Tel Avivu zaključilo je kako je za dijabetičare bolje da prehranu prilagode ‘biološkom satu’, a što drugim riječima znači da ne jedu više od tri puta dnevno. Uz to, izraelski znanstvenici poručuju kako dijeta bazirana na šest obroka dnevno dugoročno povećava ovisnost dijabetičara o lijekovima, posebno o inzulinu. Ukratko, sve više se gomilaju dokazi kako je dijabetičarima bolje jesti manje nego više puta dnevno. Isto, vrlo vjerojatno, vrijedi i za zdravu populaciju.
Zanimljivi su i detalji novog izraelskog istraživanja:
„Naše istraživanje predlaže pomicanje namirnica sa više škroba na jutarnje sate. To dovodi do ravnoteže glukoze i poboljšanje kontrole glikemije među dijabetičarima tipa 2“, poručila je profesorica Daniela Jakubowitz s TAU Sackler medicinskog fakulteta. “Vjerujemo da je kroz režim s tri obroka dnevno moguće značajno smanjiti pa čak i zaustaviti ovisnost dijabetičara tipa 2 o inzulinskim injekcijama te smanjiti ovisnost o većini lijekova za dijabetes” – objasnila je Jakubowitz koja je u toj studiji surađivala s profesorom Juliom Wainsteinom i dr. Zoharom Landauom s Wolfson medicinskog centra za dijabetes, kao i s dr Sahnijem Tsameretom s Hebrew univerziteta u Jeruzalemu.
Oni su na 29 ispitanika uspoređivali učinke dijete bazirane na 3 obroka u odnosu na dijetu s 6 obroka, koja se i dalje najčešće preporučuje dijabetičarima tipa 2.
Poučak proizišao iz prikupljenih podataka poprilično je jednoznačan: Dijeta sa šest obroka nije učinkovita za kontrolu glukoze te su dijabetičarima potrebni dodatni lijekovi i inzulin. Uz to, pokušaj kontrole glikemije uz šest obroka dnevno dovodi do povećanje težine, što dodatno, kroz vrijeme, zapravo otežava kontrolu glikemije.
Izraelski eksperiment je u dijeti baziranoj na tri obroka dnevno inzistirao na kruhu, voću i slatkom u prvom, jutarnjem obroku, kvalitetnom ručku te vrlo umjerenoj večeri bez škroba, slatkog i voća. Primjenom te dijete potreba za lijekovima i inzulinom značajno je smanjena.
Sve u svemu, novo istraživanje koje dovodi u pitanje uobičajenu 5-6 obroka dnevno za dijabetičare, možete pronaći pod nazivom Reduction in Glycated Hemoglobin and Daily Insulin Dose Alongside Circadian Clock Upregulation in Patients With Type 2 Diabetes Consuming a Three-Meal Diet: A Randomized Clinical Trial. Autori su Daniela Jakubowicz, Zohar Landau, Shani Tsameret, Julio Wainstein, Itamar Raz, Bo Ahren, Nava Chapnik, Maayan Barnea, Tali Ganz, Miriam Menaged, Naomi Mor, Yosefa Bar-Dayan, Oren Froy.
Pri ovome valja upozoriti kako je značajan broj dijabetičara s razvijenim komplikacijama, koje su posljedica dijabetesa, ipak moraju primjenjivati režim s više malih obroka dnevno, ali ne zbog dijabetesa nego zbog pojedinih komplikacija.
Vrlo je vjerojatno kako zaključci istraživanja o pozitivnim zdravstvenim posljedicama manje obroka dnevno vrijede i za zdravu populaciju, a ne samo za dijabetičare.
Gledano iz suvremene vizure i boljeg poznavanja metaboličkih procesa, čak je pomalo čudno da se inzistiralo na čak šest obroka dnevno.
Osobno iskustvo dijabetičara kojem su rekli kako je dobro jesti neposredno prije spavanja meni govori samo o otponcu za uzimanje viška kalorija kad uopće nisam bio gladan. Posebno to vrijedi za uravnoteženu prehranu s dosta ugljikohidrata, pa si se kasno navečer pitao zašto sada jedeš ako ti se šećer u krvi upravo vratio na normalnu razinu. Naravno, svojevremeno sam vjerovao liječnicima i nisam razumio kako treba dati vremena vlastitom organizmu da barem malo ogladni te se pri tome očisti. Priča s kontrolom glikemije također je vrlo logična.
Možemo samo pretpostaviti kako je cjepkanje dnevne prehrane na niz brojnih manjih obroka možda proizašla iz ukorijenjenog straha od pothranjivanja. Glad je veći dio razvoja čovječanstva bila najveća prijetnja. Nije previše čudno kako ljudska vrsta nije vremenom primijetila da je prejedanje postalo veći problem od premalog broja kalorijski i nutritivno zadovoljavajućih obroka. A da nešto trebamo mijenjati u pristupu govori nam epidemija dijabetesa.