Otkako sam pokrenuo blog Dianovo više ljudi, i osoba s dijabetesom i onih zdravih, upozorava me na važne medicinske teme. Moram priznati da će zahvaljujući tome biti puno lakše pratiti informacije iz znanstvene domene. Prošli tjedan više me ljudi tako upozorilo na istraživanje britanskog znanstvenika Roya Taylora iz Newscastel Universitya. Taylor u članku o remisiji dijabetesa tvrdi kako do dijabetesa dolazi nakon što se zamašćivanje jetre ‘prelije’ na gušteraču i ostale organe, a što je važnije, da se odmašćivanjem tkiva dijabetes može preokrenuti. A za preokret dijabetesa formula mu je jednostavna: radikalno mršavljenje. Nije toliko važno, čini mi se, je li za dijabetes više ‘kriva’ zamašćenost tkiva jetre ili gušterače, ili oboje. Ili koji se organ prvo zamastio pa tako pokrenuo spiralu zloćudnih promjena. To je lov jajeta na kokoš. Poznato je da zamašćenost skeletnih mišića, jetre i gušterače na staničnoj razni uzrokuje niz problema u ‘komunikaciji’ stanica, enzimskih i hormonalnim aktivnostima. Isto tako, poznato je da se uz mršavljenje i trening, imaš puno više šanse preokrenuti dijabetes.
Drugi fascinantni tekst na koji su me upozorili prijatelji objavljen je u BBC-u. Taj tekst pod naslovom „Mijenjaju li lijekovi tko smo“ vrlo je intelektualno intrigantan. Je li moguće da nas pojedini lijekovi mogu promijenit intelektualno, što se tiče memorijskih i kognitivnih kapaciteta, i emotivno, a da nam o tome nisu ništa rekli? Mogu li nas npr. učini agresivnijim i zločestijim? Tekst „Mijenjaju li lijekovi tko smo“ u svom početku nije mi puno obećavao jer je govorio o Pacijentu Pet, dijabetičaru koji se dobrovoljno prijavio kao zamorac za ispitivanje lijeka ciljanog snižavanju kolesterola. Iako je bilo šokantno koliko se Pacijentu Pet promijenilo ponašanje, tekst nije bio previše zanimljiv jer mi se učinilo da se radi o usamljenom, rijetkom slučaju. Supruga Pacijenta Pet vrlo brzo primijetila je neugodne promjene u ponašanju. Ubrzo su eksplozije bijesa njezinog muža postale takve da se počela brinuti za sigurnost. Pacijent Pet bio je toliko van kontrole da se više nije usudio sjesti za volan.
Tekst BBC-a postigao je kod mene onaj aha efekt tek kad samo shvatio kako istraživačka grupa Univerziteta Kalifornija predvođena Beatrice Golomb dokumentirala veliki broj slučajeva ljudi koji su uzimali lijekova za snižavanje kolesterola pa su završili s razvodom braka i uništenim karijerama. Posebno je bio velik broj slučajeva muškaraca koji su bili vrlo blizu toga da ubiju svoju suprugu. Problem je tvrdi Golomb što ljudi teško povezuju radikalne promjene ponašanja s uobičajenim i naizgled bezazlenim lijekovima. Statini, antihistamini, paracetemol, lijekovi za astmu… redom mogu ozbiljno promijeniti našu psihu i ponašanje, a mislimo da su sasvim obični. Poznat je slučaj čovjeka koji je tužio veliku farmaceutsku kompaniju jer je, kako tvrdi, koristeći lijek za Parkinsovu bolest pretvoren u kockara i ovisnika o seksu.
Nije previše čudno da obični lijekovi mogu imati veliki utjecaj na naše ponašanje. Golomb objašnjava kako u slučaju lijekova za snižavanje kolesterola moramo znati da snižavanje kolesterola izgleda utječe na razinu serotonina. Ljudi na dijetama za snižavanje kolesterola postaju agresivniji. Čak se i voćne mušice počinju tući ako im spustite razinu serotonina. Ako date statin ribama, poremetite im razinu serotonina te postanu agresivnije. U Švedskoj su na 250.000 tisuća ljudi statistički dokazali vezu između niže razine kolesterola i manje šanse za uhićenje zbog nasilja. Golomb je pak na tisuću ljudi u svom istraživanju dokazala dizanje iritabilnost u razdoblju nakon menopauze.
Pročitajte u svakom slučaju ovaj tekst na BBC-u: https://www.bbc.com/future/article/20200108-the-medications-that-change-who-we-are
Ukratko tekst koji je objavio BBC govori nam kako nismo dovoljno obratili pažnju na to u kojoj mjeri lijekovi mijenjaju homo sapiensa bez da je itko postavio pitanje što znače te promjene. Ljudi se jako uzbude na sam spomen genetskog inženjeringa. Najradije bi ga zabranili. Međutim, što ako nas sasvim obični lijekovi koji su prisutni u, recimo, svakodnevnom životu dijabetičara na neki način mijenjaju, čine nas drugačijim? Možda boljim, možda lošijim. Korištenje lijekova vrlo često je nužan kompromis. Da bi izbjegli ozbiljnije komplikacije, izlažemo se i učincima koji nisu poželjni. To je, jednostavno, tako. I bilo bi glupo nakon ovakvih informacija biti ljut na svakodnevni lijek. On nas liječi. Klinička istraživanja koja su prethodila puštanju bilo kojeg lijeka u upotrebu jako su ozbiljna te do pacijenata sigurno ne dolazi nešto što nije jako dobro testirano. Pa ipak, tekst „Mijenjaju li lijekovi tko smo“ ostavlja dubok trag. Ako koristimo lijek koji utječe na, recimo, regulaciju metaboličkih procesa, mijenja li taj lijek doista tko smo?
Svaki dijabetičar često koristi nekoliko lijekova istodobno.