U pravilima suvremene ishrane već se nekoliko godina sve više inzistira na prorjeđivanju dnevnih obroka. Velika je to promjena u odnosu na ne tako davna vremena kad je opći savjet za zdrave ljude, pa i dijabetičare, bio jesti što češće, pet-šest obroka dnevno. Otkako se pojavio trend gladovanja kao metoda ne samo za mršavljenje nego općenito za zdraviji život, krenule su razne varijante gladovanja (koje se u anglosaksonskom govornom području stručno naziva intermittent fasting) u kombinaciji s različitim vrstama prehrana. Ideja je intermittent fastinga preskakati 16-18 sati između obroka. Postoje i ekstremnije varijante ali one se moraju provoditi pod liječničkim nadzorom. Neki dan sam tako naišao na primjer nove OMAD dijete proizašle iz tog rastućeg trenda smanjivanja broja dnevnih obroka. Ugledni portal za osobe s dijabetesom, ASweetLife, objavio je tekst uglednog chefa Rossa Wollena, inače dijabetičara tipa 1, koji je prešao na Once A Day Meal (OMAD) dijetu ili, u prijevodu, na jedan obrok dnevno.

Wollenov izvještaj o njegovom višemjesečnom iskustvu vrlo je intrigantan. Koncept OMAD dijete krajnje je jednostavan: jedete jedan put dnevno jedan veliki obrok dnevno koliko želite i što želite, sve u okviru jednog sata, a ostala 23 sate ne jedete. OMAD dijeta u osnovi je specifični oblik intermittent fastinga jer donosi sve njegove benefite. OMAD, kao i programirano gladovanje, donosi smanjeni unos kalorija, omogućuje odgovarajuću enzimsku i hormonalnu reakciju kao i čišćenje organizma. Između ostalog, gladovanje pokreće autofagiju, destruktivni mehanizam koji razgrađuje nepotrebne i disfunkcionalne komponente ćelija.

U osnovi do smanjenja kalorija kod OMADA dolazi jer je malo vjerojatno da ćete u jednom velikom dnevnom obroku pojesti unijeti onoliko kalorija koliko bi unijeli tijekom više obroka dnevno. Potrebu za prežderavanjem ne treba podcjenjivati, ali načelno ideja prema kojoj nećete pojesti previše jer je logičnije da vam se prejedanje smuči u jednom obroku, zvuči logično.

S obzirom da su rezultati u kotroli glikemije Rossa Wollena bili izvrsni, valja naglasiti kako je on kao dijabetičar ipak prilagodio OMAD dijetu novim standardima prehrane dijabetičara odnosno značajnom smanjenju unosa ugljikohidrata.

Ipak zanimljivo je vidjeti što je uspio napraviti, iako tvrdi kako u osobni eksperiment s OMAD dijetom nije ušao zbog kontrole glikemije. Krivulja na grafikonu ispod puno toga govori.

Valja napomenuti kako i u Hrvatskoj velik broj ljudi primjenjuje najblažu varijantu intermittent fastinga. To su dva obroka dnevno. Oni koji to rade svjesno, najčešće odabiru preskakanje doručka kako bi ručali i večerali u okviru od osam sati. Oni koji to rade nesvjesno, čine to najčešće jer nemaju vremena ili novca za uredne obroke te uopće ne razmišljaju kako možda čine vrlo značajni doprinos svojem zdravlju.

Ne postoje dugoročna istraživanja koja bi potvrdila sigurnost ili čak ljekovitost programiranog gladovanja odnosno OMAD dijete. Valja znati kako je OMAD koncept vrlo teško dugoročno održiv, između ostalog, jer je mnogima teško socijalno prihvatljiv. Ljudi teško trpe sumnjičave poglede onih kojima se čudni jer ne jedete barem tri puta dnevno.

Najvažnije je upozoriti kako sve osobe s dijabetesom koje koriste bilo kakve lijekove za kontrolu glikemije, a posebno inzulin, moraju obavijestiti svog doktora ako bi pokušali s OMAD dijetom ili nekim oblikom programiranog gladovanja kako bi dobili adekvatne savjete.

Oni koji dobro ne razumiju način djelovanja lijekova koje uzimaju, s OMAD-om i bilo kakvim gladovanjem ne bi trebali ni pokušati.