Iako vjerujem da za preokret dijabetesa tipa 2 treba napraviti radikalniji nutricionistički zahtjev u odnosu na onaj koji može ponudio klasična uravnotežena prehrana, moram priznati da postoje i ‘uravnoteženi’ nutricionistički koncepti koji me intrigiraju.
Kao jedna od najboljih od uravnoteženih prehrana meni se učinila ona američkog slavnog doktora Joela Fuhrmana koji zapravo propagira dijetu bogatu mikronutrijentima i fitonutrijentima. U svojoj knjizi „The End of Diabetes“ nudi vrlo intrigantnu logiku. Krenimo redom.
Fuhrman u svojoj dijeti propagira za preokret dijabetesa pametni koncept nutricionističke gustoće namirnica i iz nje izvodi jednadžbu zdravlje = nutrijenti/kalorije. Stvorio je indeks agregatne nutritivne vrijednosti (ANDI) koji treba kombinirati s puno poznatijim glikemijskim indeksom. Čini se vrlo pametnim konceptom te jako dobrim izborom za sve koji ne žele radikalnije dijete poput low fat vegetarijanstva ili keto dijete. Knjiga mu je vrijedna svakog dolara jer donosi i dosta finih recepata.

Mikronutrijente možemo podijeliti na organske (vitamini) i neorganske (minerali).
Fitonutrijenti (phyto – biljka) su biljnog porijekla. Najčešće o fitonutrijentima govorimo kao antioksidansima koji čiste organizam. Fitonutrijenti su, primjerice, terpeni, karetenoidi, organski spojevi, sumporne kiseline, fenoli i polifenoli.
Ono što me duboko zaintrigiralo u knjizi „The End of Diabetes“ jest koncept uloge mikronutrijenata i fitonutrijenata u mehanizmu gladi. Furhram je podijelio glad na pravu i toksičnu glad. Do toksične gladi dolazi kad se naš organizam čisti od različitih toksičnih tvari koje se vrlo često talože i u međustaničnom prostoru. Do toga čišćenja dolazi najvećim dijelom dok smo gladni, ali stvarno gladni. U slučaju toksične gladi instiktivno želimo nešto pojesti kako bi smanjili neugodne simptome koji su nuspojava stanične detoksikacije. Ako smo se nezdravo hranili u našem organizmu su se nakupili razni toksini; slobodni radikali, AGE, lipid A2E, lipofuscin… Čišćenje organizma od toksina nešto je slično kao čišćenje tijela od alkohola. Osjećate mamurluk, nije vam dobro, glavobolja je opće mjesto oporavka. To isto, samo puno manje izraženo, dešava se i kod detoksikacije od neželjenih tvari koje su pojeli kao nezdravu hranu. Kod izbacivanja tih tvari, događaju nam se simptomi povlačenja, a mi ih instiktivno želimo pregaziti odnosno ukloniti hranom, s jednim dobrim. I to doista ako funkcionira. Međutim, to je utaživanje lažne gladi.
Toksična glad dešava se kad glukoza u krvi počne padati (kod šećeraša nedovoljno), a nama se snažno pojača želja da se prejedemo iako naše tijelo još nije potrošilo sav glikogen od prethodnog obroka. Toksičnu glad možemo prepoznati po praznini u trbuhu, maloj vrtoglavici i nesigurnosti, blagoj glavobolji, nervozi, mučnini, drhtavici… Ne morate, naravno, imati sve simptome. Prava glad, tvrdi Furhram, svodi se na osjećaj u grlu i gornjem dijelu prsa, pojačanom osjetu okusa i jačem lučenju sline. U suvremenoj civilizaciji mnogi su, vjerujem, zaboravili što je prava glad.
Kao primjer toksične tvari koja pokreće zatvoreni krug toksične gladi i prejedanja, Furhram je iskoristio kofein iz kave. Kad padne razina kofeina u našem tijelu, oni koji često piju kavu imaju potrebu popiti još kave jer to zaustavlja simptome povlačenja tj. detoksikacije. Isti učinak ima detoksikacija nakon konzumacije, recimo, procesuiranih prehrambenih proizvoda s aditivima, bezalkoholnih pića jako prepečenog mesa na biljnom ulju.
To što je Fuhrman detoksikaciju prepoznao kao sastavni dio procesa koji pokreće i razvija ovisnost o prejedanju doista me fasciniralo.
Nakon teškog obroka konzervirane hrane s puno ugljikohidrata, ugljikohidrati se razbijaju na jednostavne šećere koji se uglavnom koriste kao energija za pokretanje mišića ili kao hrana za naš mozak. Višak tih šećera skladišti se kao glikogen u jetri i mišićima za kasniju upotrebu. U jednom trenutku moramo početi koristiti zalihe uskladištenog glikogena kako bi osigurali barem hranjenje mozga. U trenutku kad se u jetri i mišićima glikogen počinje izgarati u šećere za proizvodnju energije, pokreće se snažniji proces čišćenja odnosno oslobađanja tijela od toksina. Dijabetičari teško doguraju do te faze glikolize. Imaju prije toga potrebu jesti jer prečesto osjećaju sindrome povlačenja (‘mamurluka’) od toksina koji žele pregaziti dobrim obrokom.
Glikolizu valja razlikovati od glukogeneze. Ako gladujemo predugo jetra će potrošiti zalihe glikogena te će u tom trenutku tijelo početi razgrađivati vlastite mišiće. Kad zaprijeti razgradnja vlastitih mišića u tom trenutku dobijamo signal prave gladi jer, naravno, nije poželjno izgubiti mišićnu masu. Ako ne dođemo do te faze prave gladi, sve više ili manje toksično što smo unijeli u sebe ostat će u prevelikim količinama u našim stanicama ili međustaničnom prostoru. Ključne posljedice najčešće su vidljive kroz velike poremećaje u razini masnoća i kroz bolesti izazvane oksidativnim stresom.
Sve to možemo značajnim dijelom prevenirati jedući hranu punu mikronutrijenata i fitonutrijenata. A ako jedemo takvu hranu, nećemo jesti ugljikohidrate s visokim glikemijskim indeksom. I birat ćemo one s višom nutritivnom vrijednošću.
Vrijedi pogledati istraživanje objavljeno u Nutrition Journalu 2010. godine u kojem objašnjavaju kako hranom bogatom mikronutrijentima i fitnutrijentima kroz nekoliko mjeseci možemo smanjiti intenzitet lažne tj. toksične gladi. Većini ljudi koji su prošli to istraživanje trebalo je čak tri do šest mjeseci da vrate osjećaj prave gladi. Navodno je toliko potrebno da bi se osigurala odgovarajuća količina fitokemikalija u raznim tkivima.
Drugim riječima, čak i u uravnoteženoj prehrani nije ključ samo limitiranje kalorijskog unosa, nego struktura tog kalorijskog unosa. Je li dovoljno povećati udio mikronutrijenata i fitonutrijenata te tako preokrenuti dijabetes prema mojem mišljenju drugo je pitanje? Poboljšanje zdravlja i zadržavanje dobrog zdravlja uz Furhramovu uravnoteženu prehranu čini mi se neupitnim.
Furhram je u sastavljanju dijete koja će smanjiti lažnu toksičnu glad koja vodi u prejedanje primijenio nekih trikova koje je skupio iz znanstvenih istraživanja. Jedan od njih je smanjenje ukupnog unosa proteina životinjskog porijekla uz povećanje udjela proteina biljnog porijekla. Logično. U biljkama ima više onoga što Furhram želi vidjeti u prehrani. I bolje je za kardiovaskularni sustav, bubrege, kao i za tlak. Uz smanjivanje životinjskih proteina, šansa da se udebljate praktično ne postoji.
U svojoj uravnoteženoj dijeti Furhram jako diže udio namirnica biljnog porijekla visoke nutritivne vrijednosti i to na čak 85 posto ukupnog kalorijskog unosa. Nije baš ostalo puno prostora za unos proteina životinjskog porijekla, pa u principu meso jedete u skromnim količinama. Inače, zanimljivo je da na limitiranju proteina inzistiraju i najbolji stručnjaci keto dijete koju mnogi brkaju s visokoproteinskom.
Furhram čak preporuča izbacivanje crvenog mesa, zbog srca, abdominalnih masnoća, triglicerida… Tu se doima malo staromodnim. Baš kao i kad zagovara prestanak redovitog jedenja jaja.
Drugim riječima, Furhramova uravnotežena prehrana je tek koji korak do Barnardova vegetarijanstva. Uz to, zamalo-pa-vegetarijanstvo smanjuje se razina IGF-1 signaliziranja. Taj hormon nalik inzulinu producira jetra i vrlo je značajan za rast u djetinjstvu, ali kod starijih izaziva niz problema. Stogodišnjaci imaju visoku razinu inzulinske osjetljivosti, a nisku razinu IGF-1.
U osnovi u Furhramovoj uravnoteženoj prehrani trebali bi jesti puno povrća, pogotovo zelenog i grahorice različitih vrsta, malo mesa te malo voća.
Za razliku od Barnarda , koji propagira sličnu vrstu prehrane, Furhram nije protivnik masnoća. Tvrdi kako nije problem u masnoćama nego u njihovim vezama s drugim makronutrijentima i nedostaku mikronutrijenata kao i fitonutrijenata. Furhram ističe istraživanja i svoje osobno liječničko iskustvo u kojem su prepoznate koristi zdravih masnoća iz sirovih sjemenki i orašastih plodova. Zdrave masti nužne su za snižavanje šećera, kolesterola, triglicerida, bolji LDL/HDL omjer, bolji status antioksidaskih procesa kao i bolju apsorpciju fitokemikalija. Sve to vodi vitalnosti stanica na višu razinu te prevenira niz bolesti. Ipak, Furhram traži izbacivanje većine masnoća. Jedete sezamove, suncokretove, lanene, chia i bučine sjemenke, te bademe, lješnjake, orahe, pistachio. Očekuje i da ne pretjerujete s voćem.
Nadam se da vas nisam ražalostio što je moj odabir najbolje uravnotežene prehrane jako blizak vegetarijanstvu te poprilično asketski. Izbor mi se čini logičan te potkrijepljen s više istraživanja. Ne vjerujem npr. da možete jesti malo ugljikohidrata, umjereno masnoća i puno mesa, ili, puno mesa i dosta masti s malo ugljikohidrata. Ne vjerujem uopće da je mudro dugoročno pretjerano smanjivati dvije grupe makronutrijenata istovremeno. Ako se složite sa mnom, ostat će vam uravnotežena prehrana sa smanjenim udjelom masti, umjerenom količinom proteina iz pretežito biljnih izvora te ugljikohidratima relativno niske kalorijske a visoke nutritivne vrijednosti. Ili pak keto dijeta – hig fat low carb s umjerenim proteinima.
Povremeno sam kroz faze dijabetesa instinktivno pokušavao to što je Furhram preporučio oko mikronutrijenata, ali nisam primijetio značajna poboljšanja. Vjerojatno nisam bio dovoljno uporan, a možda nije funkcioniralo jer je previše uravnoteženo za preokret.